Iluzija o jednom muškarcu

(Nastavak teksta “Šta ako?”)

Najdraži M.

Sam možeš zaključiti kako je ovo pomalo neuobičajen način da ti se prvi put direktno obratim.

Prvi put bez okolišanja, bez skrivanja i bez igrica. Isprva sam bila zatečena, prilično iznenađena razvojem situacije. Znaš kako mrzim iznenađenja. Znaš li?

Koliko god nekome zvučalo nemoguće, čvrsto sam uvjerena da si barem na trenutak osjećao nešto prema iluziji mene kao što sam ja osjećala prema iluziji tebe. Da li sam tvoja ja iz mašte znala igrati šah? Prava ja je kupila jedan u nadi da će naučiti i sada joj on služi kao podmetač za čaše.

Pronašavši prvi znak, tamo gdje ga možda uopšte nije niti bilo, u meni se zapalila vatra radoznalosti i nečega čemu još uvijek nemam hrabrosti izgovoriti ime.

Stvorila sam iluziju muškarca kome si ti poslužio kao fizički oblik i u koga sam se beznadežno zaljubila.

Stvorila sam nešto čemu niti jedan čovjek od krvi i mesa nije dorastao. Kada bih imala priliku da godine vratim unazad sve bih ponovila tačnim redoslijedom. Ne bih oklijevala niti trenutak.

Zahvaljujući tebi, moja najdraža iluzijo, dobila sam priliku da upoznam sebe i spoznam kolikom moći zapravo raspolažem. Gurala sam se van granica komfora, napravila korake za koje mislim da nikada ne bih i postala sam sebi nedovoljna u najboljem mogućem smislu.

Zaželjela sam postati više, bolje.

Prepoznala sam svoje želje, potrebe i shvatila koliko vrijedim i šta da očekujem od života. Nastojala sam postati najbolja verzija sebe za tebe. Hvala ti što si mi nesvjesno bio vjetar u leđa.

Sada je napokon stiglo vrijeme da se oprostimo. Podario si mi nezaboravne trenutke i filmska uzbuđenja i možeš biti siguran da ću te zauvijek čuvati na posebnom mjestu u svom srcu. Iako se nikada zvanično nismo upoznali ili razmijenili ijednu jedinu riječ.

Želim da ti ostatak životnog puta uvijek bude posut laticama crvenih ruža. Tek sada spoznajem da nikada ne bismo uspjeli.

Ja volim božure.