Moja klijentica i ja se vrtimo u krug

Moja klijentica je često ponavljala svoju tužnu priču, uvijek s istim emocijama, istom težinom. Isprva sam je slušala s puno strpljenja, ali kako su se seanse nizale, osjetila sam da se vrtimo u krug. Već mi je pomalo dosadilo – ne njena bol, već osjećaj da ne idemo naprijed. Počela sam razmišljati kako da joj pomognem i da je ne osjetim kao teret, a onda sam se sjetila da je ranije bila na terapiji.

Pitala sam je:

„Šta ti je prethodna terapeutkinja govorila kada si joj pričala ovu priču?“ Klijentica je zastala na trenutak, a zatim s blagim osmijehom, kao da očekuje da ću reći isto, rekla: „Rekla mi je da patetišem.“

Ugrizla sam se za jezik. Iskreno, i meni je ta riječ prošla kroz glavu. Pomislila sam: „Možda joj zaista treba neko da je trgne?“

A onda sam se zaustavila. Ako je već čula tu rečenicu i ipak nastavila pričati istu priču, znači da nije pomoglo. Možda je samo dodatno učvrstilo njen osjećaj da nije viđena, da je njena bol „pretjerana“ i da je treba potisnuti – ali ne i obraditi.

Umjesto da joj kažem ono što su joj već rekli, odlučila sam pokušati drugačije. Rekla sam: „Zanimljivo je to što kažeš. A kako se osjećaš kada ponovo pričaš ovu priču? Donosi li ti olakšanje ili osjećaš da te iscrpljuje?“

Ne znam. Muči me i stalno je prisutna.

„Vidim da ti je ovo i dalje teško. Misliš li da bi nam pomoglo da istražimo šta te drži u tom osjećaju?“

„Ne znam… Zvuči glupo,

ali osjećam se kao da ne mogu izaći iz ovoga. Kao da mi je ova bol postala dio identiteta, i ne znam ko bih bila bez nje. A možda se i plašim da, ako prestanem pričati o tome, ljudi će misliti da mi više nije važno…“

„Značajno mi je to što kažeš – kao da ti je ova priča postala sigurno mjesto, iako ti donosi patnju. Šta misliš, kako bi izgledalo da pronađeš novo mjesto za sebe, mjesto u kojem nisi definirana ovom boli?“

Moja klijentica me pogledala, pomalo iznenađeno. Prvi put je zastala da o tome razmisli. A nas dvije smo konačno pronašle pukotinu u njenoj priči kroz koju će prodrijeti nešto novo.

Ova priča pokazuje koliko je lako upasti u zamku frustracije s klijentima koji su zaglavljeni u vlastitoj boli. Ali pravi pomak ne dolazi iz osuđivanja, već iz postavljanja pravih pitanja u pravom trenutku.

Moja klijentica i ja se vrtimo u krug