Ariana Grande jedna je od najjvećih zvijezda instagrama, a prati ju  146 miliona korisnika. Nedavno je progovorila o anksioznosti i napadima panike kojima je često izložena. Želi da se skine stigma sa ljudi koji pate od ovih poremećaja i da se o njima često i javno govori.

Stoga i pišem ovaj članak, jer u moju sobu za psihoterapiju  često dolaze mladi kada poremećaj već uzme maha. Naravno, nikada nije kasno da bi se osobe riješile ovog poremećaja, ali ovaj članak namijenjen je, prije svega roditeljima, koji propuste prve simptome anksioznosti, a onda zovu i žele odmah da zakažu terapiju. Jer, kako kažu, nemaju vremena da čekaju, ali svi termini su zauzeti mjesecima unaprijed.

A šta je, zapravo, anksioznost?

Anksioznost ili tjeskoba je vrsta strepnje koju osoba osjeća kada procjenjuje da njegova trenutna životna situacijannadilazi njegove sposobnosti.

Odnosno, osoba je anksiozna  kada procjenjuje da nije u stanju sama izaći na kraj sa životnim situacijama.

Tjeskoba je dobila ime po specifičnom doživljaju osobe koja osjeća da joj je tijesno u grudnom košu, da je nešto pritišće i da teško diše.

Koje su to životne situacije?

Kod djece su najčešće izražene kroz školske aktivnosti. Ili imaju problem s vršnjacima, ili su im školske obaveze preteške i pritiskaju ih, ili imaju strah od javnog govora, ili situacija u porodici nije prijatna, (roditelji se često svađaju, pred razvodom su, previše su okrenuti sebi, roditelji imaju visoke zahtjeve…).

Kod odraslih, anksioznost može izazvati i preseljenje u drugi stan, drugi grad, drugu državu…

Zapravo, anksioznost mogu izazvati sve životne situacije s kojima mi ne umijemo da se nosimo, pa čak se može pojaviti i kada osoba dugo ne mmože donijeti  neku važnu odluku.

U početku  i ne znamo šta nas snalazi. Znamo da nam je nekako teško, ali ne nalazimo pravi uzrok, pa tješimo sebe da će proći.

Međutim, životne situacije ne prolaze, nego se samo gomilaju, a mi ne znamo definisati zašto se tako osjećamo. Na kraju, počinjemo ramišljti da je to normalno i naučimo se živjeti sa tom tjeskobom.

Ali, sada zamisllite da duvate balon. Balon će se u početku širiti i primiti sav vazduh koji u njega unosite, ali kada se sav prostor popuni,a vi i dalje duvate, balon će puknuti.

Tako je i sa našim tijelom, jer naše tijelo je skladište svih emocionilanih situacija koje nam se dešavaju. Ako ih ne rješavamo na pravi način i potiskujemo ih, zapravo ih samo slažemo. Ali, kao i balon, naše tijelo nije rupa bez dna,  nego, kada ima previse neriješenih emocionalnih situacija, ono reaguje.

Panični napadi

Jedna od najčeščih reakcija su panični napadi, hipohondrija i opsesivno kompulzivno ponašanje.

Napadi panike manifestuju se kratkoročnim  osjećajem da će se nešto strašno dogoditi, da će se dogoditi veoma brzo, a osoba smatra kako nije u mogućnosti to spriječiti I zaštititi se. Osjećaj prate jaki tjelesni simptomi, a osoba smatra da će doživjeti srčaani udar, mošdani udar, da će poludjeti ili da će umrijet.

Često radim sa mladima kod kojih je izražena anksioznost, a mnogi od njih su introverti.

O introvertima se često pogrešno misli i predstavljeni su kao samotnjaci  i osobe koje ne vole ljude. Što u principu nije tačno.

Introverti vole ljude, ali ne vole pretjeranu izloženost drugima. Imaju mali broj prijatelja, ne umiju da ćaskaju, odnosno, ne znaju da vode razgovore bez smisla, skloni su dubokoumnim razmišljanjima i, stoga imaju mali broj ljudi s kojima se mogu razumjeti. Upravo, iz tog razloga, smatraju da nešto s njima nije kako treba, da nisu dovoljno pametni, da su socijalno izolovani i postaju anksiozni.

Ako se anksioznst ne riješi na pravi način, može preći u depresiju.

Psihoterapija anksioznosti

Uglavnom zavisi od uzroka anksioznosti, a najčeći uzroci kod mladih su takozvani egzistencijalni, odnosno, životni problem, te s njima radim, najčešće, egzistencijalističu psihoterapiju.

Jedan od glavnih ciljeva ovog terapijskog modalliteta je traženje važnih odgovora na pitanja. Ko sam ja, šta mi treba, koji je smisao mog postojanja, da li osjećam prihvaćenost, jesam li ispunjen/a u svojoj unutrašnjosti, šta bi promijenio/promijenila da mogu…

Također, rad na samopoštovanju i samopouzdanju, te emocionalo opismenjavanje je neizostavan dio u radu  kod ljudi koji pate od anksioznosti.