Samoostvarenje je jedan od sonovnih pojmova teorije ličnosti. A odnosi se na urođenu I spontanu težnju za razvojem i ispoljavanjem svih svojih potencijala.

Maslowljeva hijerarhija potreba opisuje pojam samoostvarenja ili samoaktuelizacije kaonajviše ljudske potrebe I najviše nivoe psiološkog razvoja.

Kako bi se postigla samoaktualizacija, Maslow naglašava prethodno zadovoljenje potreba nižeg reda, a to su fiziološke potrebe, želja za sigurnošću, potreba za pripadanjem i ljubavlju te potreba za poštovanjem i samopoštovanjem.  Na samom vrhu piramide je samoaktualizacija koja opisuje najviši nivo psihološkog razvoja pojedinca.

Samoaktualizacija se ne može postići ako prethodne niže potrebe nisu zadovoljene. Potrebe višeg reda se mogu ostvariti tek kad je potreba nižeg reda zadovoljena.

Iako se niže potrebe čine lako ostvarljivim, ipak ne bih rekla da je to tako.

Jer, kada govorimo o poštovanju, zapitajmo se: Osjećam li poštovanje, istinu, samopoštovanje? Odgovore ćemo dobiti kroz prihvatanje i (pre)poznavanje samih sebe, prvenstveno, kao i  kroz mogućnost da budemo shvaćeni ozbiljno, a također i da se zauzmemo za sebe. To nam omogućava prepoznavanje drugih, a uslov za prepoznavanje drugih je u sposobnosti razlikovanja sebe od drugih.

Istraživanja pokazuju da je samo 2%  ljudske populacije samoostvareno, a evo odlika koje ih karakterišu:

• efikasno percipiraju realnost i mogu tolerisati nesigurnost/neizvjesnost,
• prihvataju sebe i druge kakvi jesu,
• spontani su u mislima i djelima,
• usmjereni su na problem (a ne na sebe),
• imaju neobičan smisao za humor,
• sposobni su objektivno sagledati život,
• visoko su kreativni,
• otporni su na utjecaj kulture, ali nisu namjerno nekonvencionalni,
• brinu se za dobrobit čovječanstva,
• sposobni su duboko cijeniti osnovna životna iskustva,
• imaju duboke, ispunjavajuće interpersonalne odnose s nekolicinom ljudi,
• imaju potrebu za samoćom,
• imaju razvijene demokratske stavove,
• posjeduju jake moralne/etičke standarde.

Kako postići samoostvarenje?

Prije svega, treba da zadovoljimo naše niže potrebe, a zatim ćemo krenuti ka ispoljavanju svih svojih potencijala. U naše potencijale spade znanje, vještine, kreativnost, stavovi, shvatanja, vrline…

Znanje možemo definisati kao informacije i vještine koje je osoba stekla obrazovanjem i/ili iskustvom, teoretski i praktično. To je ukupnost svega poznatog u nekom polju.

Pitanje za vas glasi: Koje obrazovanje posjedujete? Imate li iskustva? Možete li iskazati ukupno znanje koje imate? Imate li ga kome iskazati? Imate li mogućnost? Možete li živjeti od toga?

Vještine se definišu kao naučeni i/ili stečeni dio ponašanja. Vještina se razlikuje od sposobnosti koja je preduslov da bi se stekle vještine.

Najčešće tražene vještine su samopoštovanje i samopouzdanje, komunikacija, inovativnost, efikasnost, odgovornost, timski rad, voditeljske vještine, istrajnost, predanost…

Budite iskreni prema sebi i sami procijenite koje vještine imate, a koje biste mogli naučiti i usavršiti. Koliko ste spremni platiti za to?

Kreativnost  je mentalni process koji uključuje stvaranje novih ideja, pojmova ili rješenja problema. Iako postoji preko 60 definicija kreativnosti, jedno je sigurno. Dolazi iz latinske riječi  creates, a doslovno se prevodi, onaj koji je narastao.

Neke  definicije kreativnosti obično su očigledne iz aktivnosti koje rezultiraju:

• stvaranjem ili predlaganjem nečeg djelimičnog ili sasvim novog;
• stvaranjem postojećeg predmeta s novim svojstvima ili karakteristikama;
• zamišljanjem novih mogućnosti koje još uvijek niko nije osmislio;
• gledanjem ili izvođenjem nečeg na sasvim drugačiji način od onog načina koji se prije smatrao normalnim ili mogućim

Iako se ranije smatralo da serađamo kao kreativni, danas se zna da se kreativnost uči oi razvija. (O tome kako da razvijete kreativnost, pisat ću u sljedećem blogu.)

Iz svega ovoga možete sami zaključiti da li ste i koliko ste kreativni.

Stav se definiše kao odnos pojedinca prema nekome ili nečemu, a koji se očituje tendencama da se mislli, osjeća i ponaša na određeni način. Stav čini spoznajni dio, emocije i akcija. Slično kao kod uspostavljanja granica. Kada nešto iskažemo, treba da djelujemo. Osobe sa stavom drže do svojih vrijednosti i čuvaju sebe ali i zalažu se za ono što je ispravno.

Ipak, trebamo se čuvati isuviše krutih srtavova, jer, ako hoćemo da promijenimo život, treba prvo da promijenimo stav.

Shvtanje se mmože povezati sa stavom, jer  polazište shvatanja je gledište, perspektiva, tačka gledišta, širina shvatanja

Vrlina se u Stroj Grčkoj zvala “naviknuta izvrsnost”.

Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline jer je vrlina navika karaktera, te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinama.

Stara Grčka,također zagovara ,četiriosnovne ljudske vrline: hrabrost, razboritost, pravednost i umjerenost.