Pametni satovi i začarani krug kontrole

Danas živimo u vremenu u kojem nas tehnologija prati na svakom koraku. Pametni satovi mjere koliko smo spavali, koliko smo hodali, koliko kalorija smo unijeli, koliki nam je puls i pritisak. Sat nas podsjeća kada da ustanemo, kada da popijemo vode, kada da dišemo dublje.

Na prvi pogled sve to djeluje korisno. Kao da imamo mali komandni centar na ruci. Ali, upravo u toj stalnoj kontroli krije se problem: zaboravljamo da tijelo ima svoj unutrašnji ritam i svoju mudrost.

Umjesto da slušamo sebe, osluškujemo aparat. Umjesto da vjerujemo svom dahu, mi čekamo da sat kaže „diši!“. Umjesto da pratimo signale gladi, mi gledamo koliko kalorija „još smijemo pojesti“.

Na taj način ulazimo u začarani krug kontrole, a kontrola rađa anksioznost. Kada stalno provjeravamo puls, počinjemo da ga osjećamo brže. Kada stalno pratimo san, san postaje nemiran jer ga kontrolišemo. Kada stalno mjerimo zdravlje, počinjemo da sumnjamo da nam nešto fali.

Zaboravljamo ono osnovno: tijelo najbolje radi kada mu vjerujemo. Kada mu damo slobodu da diše, da se odmara, da se kreće svojim ritmom. Baš kao što i um postaje miran tek kada pustimo misli i kada prestanemo da ga nadgledamo.

Pametni sat može biti alat, ali ne smije postati gospodar.
Jer zdravlje ne dolazi iz stalne kontrole  nego iz povjerenja u vlastiti unutrašnji život.

Pametni satovi i začarani krug kontrole