Prvi put mi se javilo dok sam ležala u krevetu, dakle, nikakva stresna situacija. Srce mi je iznenada počelo jako luapi i nisam mogla udahnuti vazduha. Mislila sam da ću dobiti infarkt. Kroz minut – dva, lupanje srca je prestalo, a nemogućnost da udahnem vazduha je potrajao. U početku sam stalno išla u hitnu. Pritisak je bio povišen. Išla sam na sve moguće pretrage, ali rekli su mi da je na psihičkoj bazi i da je od stresa. Svi nalazi su bili uredni.

Psihijatar mi je rekao da je to panični napad i propisao mi Xanax. Sada, kada osjetim lupanje srca, samo popijem taj lijek i brzo se smirim. Prijateljica mi je rekla da se i njoj isto dogodilo, ali je ona išla na psihoterapiju. To joj je, kaže pomoglo i otvorilo oči. I meni savjetuje da krenem, ali ne znam baš. Ne osjećam da me nešto muči. Šta Vi mislite o tome?

Često smo uljuljkani u život i ne vidimo da ne živimo onako kako želimo. Svakodnevno smo izloženi stresu, a stres se gomila u našem tiijelu i onda dođe na naplatu. Najčešće naplaćuje u vidu paničnih napada i opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Postavite sebi neka važnapitanja i dajte odgovor na njih. Naprimjer, jesam li sretna, šta me usrećuje, ko sam ja, šta želim od života, koji su moji ciljevi, ispunjavam li ih, koji je smisao mog života, a koja svrha, znam li koje su moje vrijednosti?…

Što se tiče paničih napada,

Vi ste sve to dobro opisali. Dakle, javi se iznenada i ima nekoliko simptoma, kao što su lupanje srca, bola ugrudima, otežanog disanja, mučnine, znojenja i drhtanja, snažne neugodnosti i velikog straha, a ponekad se može javiti osjećaj nestvarnosti, odvojenosti od okoline i svoga tijela.

Kada se prvi puta javi, baš kao i kod Vas, osoba može biti uvjerena da doživljava moždani ili srčan udar, te brzo odlazi u službu hitne medicinske pomoći.

Ipak, važno je naglasiti da panični napadi, iako izuzetno neugodni, nisu opasni. (Naravno, doktor treba utvrditi da se zaista radi o paničnom napadu, a ne nečemu drugom.) Obično traju nekoliko minuta. Desetak, najviše. Nemaju nikakvu fizičku prijetnju za pojedinca. Ipak, osoba ima osjećaj da joj se nešto strašno događa upravo u tom trenutku. Biološki mehanizmi se uzburkaju, kao da se radi o fizičkoj opasnosti, te se tijelo “ubaci” u alarmantno stanje.

Prilikom stresa,

u organizmu se odvijaju neuroendokrine i vegetativne reakcije čija je svrha osposobiti organizam da se suoči s poremećenom homeostazom. Bitan faktor odgovora na stres je nadbubrežna žlijezda, koja je odgovorna za pojačano lučenje kortizola u stresu. Kortizol simbolično nazivamo i hormonom stresa. Izlučuje ga kora nadbubrežne žlijezde, a on utječe na brojne faktore u našem organizmu, jer učestvuje u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, masti i proteina. U tom stanju pokreću se različiti mehanizmi u našem tijelu, koji za posljedicu imaju brojne organske promjene na različite faktore u tijelu kod kojih se najprije pokazuju funkcionalne promjene koje mogu dovesti do bolesti.

Kako se ko od nas nosi sa stresom zavisi od iskustva i ponašanja. Ono štoje važno da zapamtite, jeste da Vam se ništa neće dogoditi, te da potražite stručnu pomoć, kako se panični napadi ne bi vise javljali.

Kako upravljati stresom?

Iako često ne možemo utjecati na uzroke stresa, možemo utjecati na to kako ćemo se suočiti sa stresom. Suočavanje se odnosi na ponašanje i psihičke reakcije kojima pojedinac nastoji svladati ili ublažiti pritiske izazvane prijetećom situacijom. Zdrav način života, odnosno mjere za poboljšanje zdravlja, dovode i do povećanja otpornosti na stres, pa preduzimanje ovih mjera ubrajamo u vještine suočavanja sa stresom:

 

• redovna i odgovarajuća ishrana,
• izbaciti ili smanjiti uzimanje kofeina, nikotina i šećera,
• baviti se fizičkim vježbanjem radi održavnja fizičke kondicije,
• osigurati redovan raspored odmora i dovoljno vremena za spavanje,
• promijeniti raspored obaveza na poslu ili kod kuće (napraviti prioritete),
• prekinuti s nekim aktivnostima koje nisu važne, a koje su postale opterećenje.

 

Kako bismo spriječili ili ublažili stres, ponekad možemo promijeniti samu stresnu situaciju, a ponekad svoj odnos ili pogled na situaciju:

 

• zadržati osjećaj za humor u situacijama koje mogu izazvati stres,
• održavati ravnotežu između rada i zabave,
• usporiti,
• pronaći vrijeme za opuštanje,
• podijeliti probleme s prijateljima i porodicom,
• pznavati sebe i svoje granice tolerancije na stres,
• zatražiti savjete od stručne osobe.

 

O autorici:

Dr. sc. Vahida Djedović, psihoterapeutkinja sa dvadestogodišnjim iskustvom u radu s klničkim pacijentima. Obrazovala se na Institutu za grupnu analizu na Klinici za psihollošku medicinu, pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je na odnosu kreativnosti i emocija, sa posebnim akcentom na sreći, nadi i optimizmu. Ima vlastito savjetovalište.