Kako nastaju uvjerenja: Uvijek radim kako ti hoćeš

Uvjerenja se formiraju na osnovu nekih iskustava, nečega što smo proživjeli u životu ili nekih poruka iz okoline dok smo odrastali. Naprimjer, neko (nažalost veoma često to dolazi i iz usta roditelja!) nam je govorio kako smo glupi, debeli, nesposobni, itd. Toliko puta smo čuli te izjave da smo ih naprosto prihvatili kao ”istine” o sebi i povjerovali da je to uistinu tako. U skladu s time i danas živimo prema tim uvjerenjima.

To znači kako mi, veoma često u životu, ne svjedočimo rezultatima koje priželjkujemo, jer dokle god se ne rješimo tih ograničavajučih uvjerenja, bit ćemo njihovi taoci i svjedočiti veoma ograničenom životu.

Zato je veoma važno da svoja uvjerenja jako dobro preispitate. Znate zašto je važno? Zato što vas vaša uvjerenja motivišu. Zato što utječu na vaše ponašanje, a na kraju i kvalitetu vaša života, bez obzira radi li se o uvjerenjima vezanim uz vaše zdravlje, novac, roditeljstvo, školu, posao, Partnerske odnose, duhovnosti, itd.

Uvjerenja su kao karte, mape, sheme, koje mi koristimo kako bismo najbolje razumjeli svijet.

Kada počnemo sa mijenjanjem shema, najprije iih moramo osvijestiti. Krenut ćemo od svojih vrijednosti i svojih ponašanja.

Ponašamo li se u skladu sa svojim vrijednostima? Često nije tako i svaka neprijatna emocija je signal da kršimo vrijednosti. (Svoje ili tuđe.)

Na Ženskim razgovorima smo koristile upitnike za sheme, a na kraju smo saznale da sve učesnice imaju shemu podređenosti. (Kod nekih više izražene, kod nekih manje.)

U prijevodu, ova shema glasi: UVIJEK RADIM KAKO TI HOĆEŠ.

Zatim smo uradile upitnik samo na ovu shemu i vidjele kod kojih članica je jako izražena.

Ova shema govori da nam se čini da drugi upavljaju našim životom, a u temelju ove sheme je uvjerenje kako moramo ugoditi drugima.

Naprimjer, jedan moj klijent je imao brata blizanca koji je potpuna suprotnost njemu: živ, nemiran, svojeglav. Pravi probleme roditeljima.

Roditellji su često bili okupirani neposlušnim bratom, a moj klijent se osjećao zapostavljenim. Bio je vrijedan, marljiv i poslušan, kako bi ga roditelji prihvatili. Često je ispaštao zbog bratovih nestaššluka,ali iz straha da će biti odbačen, ugađao je roditeljima na razne načine.

Drugi klijent je bio ostavljen od roditelja , a kao bebu ga je uzela nena. Majka je umrla, a otac se oženio drugom ženom, koja ga je jednom vidjela, sada već kao dječačića i sažalila se. Od tada je živio sa ocem i pomajkom. Otac mu je stalno prigovarao i on nikada nije bio dovoljno dobar u očevim očima, a iz straha da ga ponovo ne odbaci, ugađao mu je i dovijao se kako da mu ugodi. U odrasloj dobi ima problem u braku, jer njegova žena ga često kritikuje, iako joj ugađa i podređuje se njenim potrebama.

Postoje dvije vrste podređivanja:

Samožrtvovanje – podređivanje zbog krivice i
Submisivnost – podređivanje iz straha.
Osobe koje imaju shemu samožrtvovanje, nose veliku srdžbu usebi. Razmjena davanje-uzimanje je neuravnotežena, jer oni puno više daju nego što uzimaju. Oni osjećaju krivnju kada sebe stave na prvo mjesto. Također, osjećaju krivicu kad god se naljute što moraju druge da stave ispred sebe. Krivica i pokreće ovu shemu podređivanja. Kada iskorače iz uloge samožrtvovanja, osjete krivicu, a kada osjete krivicu, vraćaju se samožrtvovanju.

Ovdje je važno naučiti podnijeti krivicu da bi se promijenila ova shema.

Submisivnost (popustljivost) je drugi oblik podređivanja. Osoba nedobrovoljno popušta. Bilo da stvarno ima izbora ili nema, osoba osjeća kako nema izbora. U djetinjstvu su se podređivali da bi izbjegli kažnjavanje ili napuštanje, najčešće od roditelja.

Kod osoba koje imaju ovu shemu, rodittelj(i) su:

nastojali da dominiraju nad svakim aspektom djetetovog života,
kažnjavali su dijete, prijetili mu ili se ljutili na njega, kad god nije htjelo da radi po njjihovom,
udaljavali su se u emocionalnom poglledu ili prekidalli kontakt, ako bi dijete izrazilo neslaganje,
nisu djetetu dopuštali da samo odlučje,
nametali su djetetu osjećaj krivnje ili mišljenje da je dijete sebično ako bi uradilo nešto po svojoj volji,
djeca su imala osjećaj da se njihova prava ne poštuju,
djeca su često osjećala ljutnju prema roditeljima, jer iim nisu davali slobodu koju su druga djeca imala.
Osobe sa ovom shemom, uglavnom nađu ljubavnog prtnera koji:

voli da dominira i očekuje da sve bude po njegovom,
ima veoma snažnu predstavu o sebi i, u većini slučajeva, tačno zna šta hoće,
iznervira se ili naljuti kad se ne složite s njim i pozabavite se vlastitim potrebama,
ne poštuje vaše stavove, potrebe i prava,
lako ga je povrijediti i uzrujati, pa imate osjećaj kao da morate da brinete o njemu,
morate da pazite šta radite ili govorite, jer on ima gadnu narav,
nameće vam osjećaj krivnje ili vas optužuje da stesebični ako tražite da bude po vašoj želji.
Da bi se ispravila ova shema, potrebno je prvo osvijestiti situacije u kojimma se javlja i svjesno ih prevazilaziti. Naravno, postoji cijeli program na osnovu kojeg se rješava ova shema, ali ona se radi isključivo na radionicama ili psihoterapiji.

O autorici:

Dr. sc. Vahida Djedović, psihoterapeutkinja sa dvadestogodišnjim iskustvom u radu s klničkim pacijentima. Obrazovala se na Institutu za grupnu analizu na Klinici za psihollošku medicinu, pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je na odnosu kreativnosti i emocija, sa posebnim akcentom na sreći, nadi i optimizmu. Ima vlastito savjetovalište.