Kako se postaje “samožrtvujući”

Kako se postaje samožrtvujući

Svako od nas želi pažnju od drugih, dragih osoba, a djeci je pažnja posebno važna.

Roditeji koji daju, ili ne daju (dovoljno) pažnje svojoj djeci utječu na njihovo ponašanje. Tako će dijete koje dobija više pažnje biti zadovoljnije, a dijete koje nema pažnje koliko mu treba, pokazat će to svojim negativnim ponašanjem.

Drugačije

neuobičajeno i neprihvatljivo ponašanje djece često je uzrok nekg njegovog nezadovoljstva.

Budući da često radim psihoterapiju sa djecom, nakon jednog razgovora mogu procijeniti da li je potrebno više raditi sa djetetom ili sa roditeljima.

Danas je jedna majka na terapiju dovela desetogodišnjeg sina, kojega ćemo zvati Daris.

Kada mi dođe dijete na terapiju, obavezno ga pitam da li zna kod koga je došao. Čak I mala djeca,od 5 – 6 godina, kažu da znaju i na osnovu svog urasta mi objasne ko sam ja. (Najčešće sam “teta za probleme”.)

Međutim,

Daris je rekao da nema pojma gdje ga je mama dovela.

Obratila sam se mami i rekla joj neka objasni Darisu kud je došao.

Mama se okrenula prema njemu i rekla:

Znaš ono o čemu smo pričali? Da trebaš razgovarati sa psihologom

Daris je odmahivao glavom i zaista nije znao o čemu se radi.

Majka je opet rekla:

Pa, ono tvoje sakrivanje stvari.

Budući da je Daris i dalje blijedo gledao majku, zamolila sam ju da ona ispriča gdje je problem.

Rekla je da se Daris unazad nekoliko mjeseci čudno ponaša kod kuće. Sakriva svoje stvari i druge stvarčice. Gura ispod kreveta sve što mu dođe u ruke, a sada je počeo  iza kreveta ostavljati, čak i smeće.

Pitala sam Darisa da li je istina ovo što majka govori, a kako je kimnuo glavom, pitala sam ga zašto to radi.

Razmišljao je nekoliko trenutaka, a onda je rekao da ne zna i da nema ništa pametno za reći. Jednostavno, ne zna to objasniti.

Odmah mi je bilo jasno da Daris, iz nekog razloga privlači pažnju roditelja.

Onda sam krenula sa nekim opuštenijim temama. Pitala sam ga o braći i sestrama, a on je rekao da ima petogodišnjeg brata Denisa.

Opet sam pitala kako se njih dvojica slažu, a Daris je rekao, “tako – tako”.

Poslije sam fokus stavila na tatu, a on je rekao da je tata ok.

Ko je strožiji? Mama ili tata?, pitam ja.

Uf, mama je strožija. Ona zna čak i da istuče ponekad.

Koga mama više tuče? Tebe ili Denisa?

Mene, naravno. Ja sam za sve kriv. On je mali i ne zna ništa, a zna mi gasiti televizor, uzimati svesku kad radim zadaću i ometati me konstantno. Kada se požalim, kažu mi da sam ja stariji i treba da budem i pametniji. A ja ne znam kako da budem pametan s njim.

Počeo je da plače, ali uistinu, baš je plakao. Bio je tužan. Suze su mu se slijevale niz lice, a on je ga pokrio rukama.

Kako je Daris počeo da plače, tako je počela plakati i njegova majka.

Rekla sam Darisu da je njegovoj mami žao, jer i ona sada plače. Budući da je majka bila okrenuta, on nije mogao vidjeti njene suze, ali se nagnuo, pogledao je i vratio na mjesto.

Majka se okrenula prema njemu i rekla:

Žao mi je što si tužan. Nisam imala pojma da se tako osjećaš.

 

Zagrlila ga je i on je uzvaratio zagrljaj.

Bila je to zaista lijepa i dirljiva scena ljubavi između majke i sina.

Majka je počela da priča da je Denis zaista nemoguće dijete, da se lakta sve dok ne dobije ono što hoće i da joj je mnogo lakše sa Darisom, koji je uvijek bio dobro i poslušno dijete.

Rekla sam da je mama dovela pogrešno dijete na razgovor, a Daris se počeo smijati.

Do kraja seanse, više vremena sam posvetila razgovoru s majkom i na tome da treba uspostaviti granice sa mlađim sinom.

Roditelji su dužni napraviti djeci granice, a ne tražiti od starijeg djeteta da se prilagodi mlađem.

Uglavnom, strarija djeca imaju samožrtvujući obrac Ponašanja,

jer su naučeni da stavljaju tuđe potrebe ispred svojih.

Daris se pobunio, ali, kako ga niko nije čuo, dosjetio se kako će privući pažnju na sebe, jer i on je u toj kući.

Samožrtvujući obrasci ponašanja ostaju ukorijenjeni i nose se kroz cijeli život.

Stoga je neophodno da roditelji znaju napraviti dobar balans između djece, jer poslušno dijete nije sretno dijete.

Kako se postaje “samožrtvujući”

Loading

5/5 - (1 vote)

Dr. sc. Vahida Djedović, psihoterapeutkinja

Psihoterapetkinja sa dvadesetogodišnjim kliničkim iskustvom