Biblioterapija se dosta pokazala kao koristan modalitet u radu sa djecom do  sedam godina, jer su djeca na nivou konkretnog i o sebigovore u trećem licu. Odnosno, o sebi govore kroz likove iz bajki. Kada slušaju neku priču ili bajku, djeca se identifikuju sa likovima i/ili situacijama, posebno onda ako se dijete nalazi, ili će se naći u prijelomnoj životnoj situaciji. Kroz identifikaciju i projekciju mogu se osloboditi straha, napetosti, stresa, ljutnje, tuge ili pomoći u rješenju nastanka nekih psihosomatskih problema kao što su noćno mokrenje, tikovi, mucanje…

Moj zadatak je da navedem dijete da priča o nekoj svojoj omiljenoj priči ili bajki, a koja mi služi kao sredstvo kako bih ušla u djetetov svijet stvarnosti i mašte. Potom ih dalje navodim na priču kako bi se priča proširila i kako bi se došlo do realnog djeteteovog problema.