Grupna psihoterapija je dobra za osobe koje smatraju da su njihovi problemi jedinstveni i nerješivi. Takvi stavovi se razbijaju u grupnom susretu uz uvid da drugi znaju i mogu prepoznati naše probleme, te nam pomoći u njihovom rješavanju. Također, grupa je mjesto prihvatanja i pripadnosti, a to su neke od osnovniih životnih potreba. To je mjesto gdje možemo biti ono što jesmo i mjesto gdje nas niko neće osuditi.

Grupna psihoterapija usmjerena je na interakciju koja seodvija između članova grupe, te je pogodna za one koji imaju problem u socijalnim relacijama.

Moj zadatak je da pazim  na ono što je neizrečeno, odnosno da pazim na latentni sadržaj i da to, u vidu iintervencije, prenesem u grupu.

Naprimjer, nakon što su članovi grupe od mene saznali da će im se kroz dva susreta pridružiti nova članica, počeli su da pričaju o zmijama. Kako su opasne, lijene i hladne i kako treba kuću graditi gdje leži zmija, jer je to sunčana strana. Moja stolica je bila okrenuta prema prozoru i sunce me je direktno obasjavalo. Bilo mi je jasno da govore o meni, ali moj zadatak je da ih potaknem na otvorenu komunikaciju, pa sam rekla: „Baš kao što je ova zmija u grupi, koju sunce obasjava i koja je prilično lijena.“

Počelli su da se smiju, pa su rekli da im ne treba nova članica, da im dobro ide i da sam ja hladna kad ne mislim na njihove potrebe.

Takve intervencije mogu pokrenuti dosta toga u grupi, a što se odnosi na druge čllanove. Uglavnom, svaki član profitira ovakvim načinom rada.