Najčešći emocinalni problemi današnjice

Emocije

su poseban odnos osobe prema samoj sebi, prema nekim predmetima i pojavama i/ili prema drugim osbama. Emocije se javljaju kada je za nas nešto važno, a emocije ne mogu prouzrokovati drugi ljudi, nego naša interpretacija i naš doživljaj na druge ljude.

Naše emocije imajuveze samo s nama i mi smo odgovorni za njih. Jako je važno da ih znamo definisati i znati koja emocija nam se javlja u određenim trenucima. To je upravo iz razloga što nam neprijatne emocije govore da nešto nije u redu i da je neka naša vrijednost ugrožena.

Emocije nam nisu date bez razloga. One su upravo tu da bi nas podsjetile da nismo (ili jesmo) na pravom putu.

Nedavno sam na psihoterapiji imala djevojku koja nije mogla da kontrliše bijes prema određenim osobama.

Moj zadatak je bio da bijes, koji je nezdrava neprijatna emocija, kod nje pretvorim u ljutnju, koja je zdrava neprijatna emocija. Kada smo istraživale njenu ljutnju, ispričala je kako je oduvijek željela uspostaviti blisku emocionalnu vezu s ocem, ali on ju je uvijek odgurivao kada bi mu se ona približila.

Zbog toga je u odrasloj dobi iskazivala sav svoj bijes prema muškim osobama koje bi je odgurnule kada bi im se ona emocionalno približila. Ali, hajde da vidimo koji su najčešći emocionalni problem čovjeka, savremenog doba.

Emocionalno potiskivanje

bih stavila na visoko prvo mjesto, jer mi vrlo često potiskujemo svoje neprijatne emocije. Naprimjer, ako vam muž kaže da ste glupa i da ništa ne razumijete, vi ćete osjetiti neku neprijatnu emociju, ali često ćete izraziti ljutnju i viknuti na njega ili ćete slegnuti ramenima, povući se u sebe i otplakati kad vas ne bude vidio.

Emocije nije dobro potiskivati, ali nije dobro reagovati na ovakve načine. Treba prvo da znate, šta znači za vas poruka od vašeg muža.
Ako kaže da ste glupa, da li to često govori, da li to često govori svima, da li želi time da vas povrijedi, naljuti, rastuži…

Jedna od vaših vrijednosti je i kognitivna inteligencija i svjesni ste toga, a on vam govori da ste glupa. Dakle, dovodi u pitanje vašu inteligenciju.
Kda bi meni muž, naprimjer, rekao da sam glupa, pitala bih ga šta to onda govori o njemu, jer, eto, oženio je glupu ženu.

Ili čete se naprosto zauzeti za sebe i bez ljutnje i samosažaljena mu reći: “Ne sviđa mi se kada mi govoriš uvredljive riječi , pa te molim da to ne govoriš više, jer to neću tolerisati. Na takav način iskazuješ nepoštovanje prema meni, a ja ne želim imati muža koji me ne poštuje.”

Ako potiskujemo svoje emocije postajemo konfuzni i ankksiozni. Udaljavamo se od svojih vrijednosti i bivamo nesretni. Potiskivanje emocija može dovesti do psihosomatskih poremećaja, kao što su povišen pritisak, povišen šećer u krvi, tahikardije, poremećen rad hormona, najčešće hormona štitne žlijezde…

Emocionalno poricanje

je još jedan od problema s kojima se četo susrećem u svom ofisu za psihoterapiju. Ja volim da kažem da je to intelektualizacija, jer lakše je naći opravdanje za nezauzimanje za sebe, nego priznati sebi da imamo problem kada, naprimjer, treba drugima da kažemo ne ili da podvučemo granice u odnosima.

Iz straha od odbacivanja i takvog uvjerenja koje smo ponijeli iz djetinjstva, najčešće prelazimo vlastite granice i činimo ustupke drugima na svoju štetu.
Dakle, ovje je glavna emocija strah.

Kada se definiše emocija, postavi se sebi pitanje, od čega strahujem?

Da se neću dopasti drugima?

I ne moram se dopasti svima. Pa šta ako se nekome I ne dopadnem. Važno je da živim po sistemu svojih vrijednosti I nikome ne nanosim štetu. Ako mise ne izlazi u grad, a prijateljica me moli da izađem s njom, trea samo da kažem da mi je žao I da mi se zaista ne izlazi.

Ali, kada ste bili mali, ako biste odbili zahtjev roditelja, oni su vam prigovarali i nametali vam osjećaj krivnje, jer niste ispoštovali njihovu želju. U odraslom dobu, treba da naučite u početku da se nosite s osjećajem krivnje, kada drugimma kažete da nešto nećete.

Emocionalni nemiri

se javljaju kada ne umijemo da preuzmemo kontrolu nad emocijama, pa emocije kontrolišu nas. Tako se stavljamo u poziciju malog djeteta, a tako se i ponašamo.

Emocionalna isključenost

se javlja kada smo, naprimjer puno puta bili povrijeđeni pa onda pravimo odbrambeni mehanizam da se to više ne bi ponovilo. Uključimo autopilot” I nastavljamo sa životom, ali na takav način ne shvatamo emocije koje nam se zaista javljaju.

Emocionalni problem

često nastaje kada smo zarobljeni u nekoj emocionalnoj situaciji iz prošlosti, a koja se najčešće odnosi na neko traumatko iskustvo.

Te emocionalne nerazriješene situacije iz prošlosti prave nam emocionalne problem u sadašnjosti i valja nam naučiti otpustiti te emocije, naći im mjesto i složiti
ih kako bismo mogli nastaviti sa emocionalnim životom u sadašnjosti.

Pregleda 2,245 ukupno, Danas 2 ukupno

Rate this post

Dr.sc. Vahida Djedović

Psihoterapetkinja sa dvadesetogodišnjim kliničkim iskustvom