Dok jedni sanjaju uspjeh, drugi ostaju budni i ostvaruju ga

Dok jedni sanjaju uspjeh, drugi ostaju budni i ostvaruju ga

Uspjeh!

Koliko puta u toku dana čujemo i/ili pročitamo ovu riječ? Tako danas u svemu treba da budemo uspješni.

Prvensveno, uspješni u ljepoti, pa činimo čuda da bismo što ljepše izgledali. I mlađe. Izlažemo se hirurškim poduhvatima i potpuno zdravi idemo pod nož. Koristimo razne kreme  i pomade, a uspjeh je zagarantovan. Ili fotošopiramo svoje fotografije do neprepoznatljivosti, samo kako bismo prikupili veliki broj divljenja.

Lajkovi me uvijek podsjete na „Malog princa“ kada je na jednoj planeti susreo Hvalisavca koji je tražio od Malog princa da mu se divi.

„Zašto da ti se divim?“, pitao je Mali princ.

„ Zato što ću onda biti poseban.“

„Zašto ti je važno da budeš poseban?“

„Ne znam, ali svejedno mi se divi.“

„Dobro, divim ti se“, reče Mali princ, iako ga nije mogao razumjeti .

Kada bismo postavili pitanje ljudima zašto koriste sve te preparate za ljepotu i mladost, dobili bismo razne odgovore, ali činjenica je da kojim slučajem živimo sami na pustom otoku, sigurno da sve to nikada ne bismo radili.

Uspjeh je neophodan i u zdrravlju, pa nas  svakodnevno zatrpavaju raznim fitneh programima, dijetama i ishranama. Uspjeh, uspjeh i opet uspjeh!

Moja rahmetli nena je živjela 88 godina, a nikada nije koristila niti jedan režim ishrane, a niti je išla u teretanu.

Naravno, i na ljepotu i na zdravlje  treba da obratimo pažnju i vodimo računa o sebi, ali danas nas prisiljavaju i stavljaju pod pritisak da izgledamo tako i tako, da jedemo to i to, da radimo određene vježbe, dižemo tegove,  pijemo šejkove…

Poslovni uspjeh je viskoko na prvom mjestu današnjeg silovanja uspjehom.

Nedavno sam pročitala da se neke žene daju 1000% od kada su osnovale nešto svoje i rade po svojim pravilima.

Bez obzira za koga radimo, umjerenst je ključna vrlina koja potiče iz Stare Antike.

Treba naći mjeru u svemu, pa imati mjeru u uljepšavanju, u jelu, u pilu, u vježbanju, u radu, u sreći, u tuzi…

Jer, šta se dešava kad pogubimo kompas i  počnemo slušati  poamerikanizirane „stručnjake“ koji više i nemaju naziv profesije na našem jeziku.  A i kada bi se njihovo zanimanje prevelo, zvuči potpuno besmisleno.

Hajde malo da se prisjetimo depresije.

Glavna karakteristika ove bolesti je sniženo raspoloženje, gubitak energije, osjećaja snage, bezperspektivnosti…

Depresivne osobe često kažu da su umorne. Umorne su od života.

Depresija dašnjice je, rekla bih, očajni krik za slobodom.  Ljudi današnjice toliko su se udaljili od sebe, a sve zato što slušaju druge i teže za nekim uspjesima.

Danas smo toliko opsjednuti uspjehom, da  gazimo velikim koracima i guramo velike stijene ispred sebe, iako ne znamo pravi razlog. Neki, nazovi stručnajci kažu da treba tako, pa ćemo sve te stvari raditi do iznemoglosti, jer,kad mogu oni, možemo i mi.

A onda, jednog dana, kada  zavirimo u sebe ne možemo da vidimo ništa, samo prazninu i eho. Toliko smo zapostavili ono šta mi uistinu želimo i udaljili smo se od sebe toliko da se više ne prepoznajemo. Ne znamo više ko smo i šta želimo. Neznamo šta nas usrećuje.

Sjednite. Razmislite malo o sebi i kažite šta vas to zaista ispunjava i čini sretnima?

Najveći uspjeh je biti slobodan. Slobodno razmišljati, slobodno se buditi, slobodno raditi, slobodno jesti i piti,slobodno izgledati…

Sloboda je najveća ljudska vrijednost.

Ali, sloboda podrazumijeva odgovornost.

Prvenstveno, odgovornost prema sebi. Zato današnji ljudi slušaju priče o uspjehu i čine sve kako im se nameće. Žele biti uspješni. Jer, ako su uspješni, onda su važni. Važni kome? Koga briga za vas same, osim vas?

Pa, čak i ako ne uspijete, uvijek možete okriviti nekoga i reći:

Ja nemam ništa s tim. Samo sam slušao tog učitelja. On je neznalica.

Stoga, probudite se i živite život po svojim pravilima. Ako ih još znate.

Jer, šta ćete i s uspjehom, ako ste depresivni?

Dok jedni sanjaju uspjeh drugi ostaju budni i ostvaruju ga

Pregleda 1,687 ukupno, Danas 2 ukupno

5/5 - (1 vote)

Dr. sc. Vahida Djedović, psihoterapeutkinja

Psihoterapetkinja sa dvadesetogodišnjim kliničkim iskustvom