Sindrom varalice: Možemo li sebi dopustiti uspjeh

Varaj, varaj, varalice,
Znam ti osmijeh, poznam lice.

Mene nećeš prevariti, jer odraz iz ogledala kaže da lažeš. Ponekad osjećamo da neki naš uspjeh i nije bio tako dobar kako su ga drugi procijenili. Koliko god da nam udijele komplimenata, ponekad mislimo da je to ono što se podrazumijeva i uobičajenoje za nas. Da to i nije baš tako, kako drugi vide. To se nama, ženama, ponekad dešava.
Ali, svakodnevno svjedočim i pričama žena koje smatraju da stalno mogu puno bolje. Da trebaju puno bolje.

Moja klijentica je šefica katedre za oralnu hirurgiju. Pred odbranom je svoje doktorske disertacije i potpuno je slomljena. Smatra da nije u stanju prezentovati rad pred gomilom prijateja i rodbine.

Ništa neću znati. Izabrala sam skroz kompleksnu temu, o čemu su rijetko istraživali i prije mene. Osim toga, mislim da to nisam dovoljno dobro napisala. Komisija me je pustila jer su htjeli izaći mi u susret, a i sami znaju da to i nije na nivou doktorske disertacije.

Moja klijentica ima sindrom varalice,

a njena osnovna životna zamka je preveliki standardi. Ona je uspješna i kao majka i kao poslovna žena, ali samo iz perspektive drugih ljudi. Za nju samu, ona može puno bolje. Život za nju je prisila da neprekidno radi i postiže. Uvijek je napregnuta do ruba svojih granica.

Ona vjeruje u uspjeh, ali mora još puno da se trudi. Nada se, ako se dovoljno trudi, da će jednog dana dosegnuti savršenstvo, a prema tome i toliko željeni mir. Ali do mira nikada neće doći, jer slijedi izbor u zvanje docentice, a potom i vanrednog profesora.

A za sve to treba ispuniti određene uslove.

Naprosto, ona unaprijed traži nešto drugo, neke druge previsoke standarde koje treba ispuniti. Moja klijentica ima opsesivno-kompulzivno ponašanje i trudi se da ima sve u savršenom redu.

Također, orjentisana je na postignuće i veliki je radoholičar. Moja klijentica je bila jedino dijete svojih roditelja, a oni nisu htjeli imati više djece, jer su bili usmjereni na posao.

Majka je bila dekanesa stomatološkog fakulteta, a potom i rektorica univerziteta, a otac je sa trideset godina imenovan za državnog tužioca. Dakle, oba njena roditelja su i sami imali visoke standarde i od nje očekivali ništa manje od toga. Kako bi ispunila njihova očekivanja, neprekidno se trudila i bila najbolja učenica, ali riječi hvale od roditelja, nikada nije dobila.

Odrasla je u atmosferi uslovljene ljubavi, a to jeste i najčešći izvor previsokih standarda. Roditellji su joj pružali naklonost samo kada bi dobijala medalje i osvajala nagrade za najbolju učenicu. Moja klijentica je postala umorna, odlazilo joj je previše energije na održavanju života u nekom redu.

Njeni odnosi sa djecom i mužem trpe, jer ona trpi veliki pritisak. Njeno zdravlje trpi, jer pokazuje znakove anksioznosti. Dugo joj treba da utone u san i ima česte glavobolje. Rijetko zastane i uživa u svom uspjehu. Jednostavno prelazi na sljedeći zadatak koji treba ispuniti.

Najvažni životn faktori kao što su ljubav i porodica, za nju su u drugom planu, jer ona ima opsesivnu potragu za savršenostvom. A sve zbog toga što nikada nije bila savršena kod roditelja. Uvijek je mogla bolje.

Kada sam ju zamolila da nabroji prednosti i mane svojih visokih standarda, rekla je:

Prednosti su to što mi je kuća uvijek u savršenom redu, osvojila sam mnoge nagrade i priznanja, dobro zarađujem.

A mane su to da sam fizički jako iscrpljena i dosta sam umorna. Nemam zabave u životu, moj brak trpi, moja djeca trpe, izgubila sam kontakte sa prijateljima, nemam vremena za sebe.

Rekla sam joj da izmjeri prednosti i mane i da odluči šta ima više smisla. Jesu li prednosti vrijedne toga. Ili su mane jasno prevagnule nad prednostima.

Ukoliko i sami imate visoke standarde, napravie ovaj spisak i uporedite. Sve će vam se reći.

Sindrom varalice: Možemo li sebi dopustiti uspjeh